Jeftin radnik je najskuplji radnik: Matematika koju mnogi ugostitelji zanemaruju
U našem poslu postoji jedna opasna zabluda koja decenijama „jede“ profite: uverenje da se ušteda pravi na platama.
Mnogi vlasnici lokala i dalje misle da su pobedili ako su našli radnika za 200 evra manju dnevnicu od tržišne.
Kao trojica prijatelja koji su godinama u operacijama, odgovorno vam tvrdimo: ta razlika od 200 evra na kraju vas košta 2.000 evra.
Lekcija broj 1: Skriveni trošak „vrteške“ radnika
Svaki put kada vam radnik ode jer ste štedeli na njegovim uslovima, vi niste samo izgubili osobu.
Izgubili ste novac na oglasima, obuci (novi radnik prvih 15 dana pravi više štete nego koristi), uniformama i gubitku kontinuiteta kod gostiju.
Primer iz našeg iskustva: Vlasnik je odbio da iskusnom šankeru podigne platu za 150 evra.
Šanker je otišao, a došao je „jeftiniji“ momak bez iskustva.
Epilog?
Samo u prvih mesec dana, kalo na prosutom piću i razbijenom inventaru iznosio je preko 400 evra. Uz odlazak stalnih gostiju, ušteda se pretvorila u gubitak od skoro hiljadu evra.
Lekcija broj 2: Radnik koji „tera“ goste
Nezadovoljan radnik ne prodaje – on samo „otljava“. On ne nudi desert, ne sugeriše skuplje vino, ne trudi se da reši problem.
On samo čeka kraj smene.
U jednom objektu koji smo nadgledali, prosečan račun po stolu je pao za 25% jer je tim bio premoren i neadekvatno plaćen.
Kada smo uveli bonuse i korigovali plate, promet je skočio za 40% u roku od dva meseca.
Ispostavilo se da „skuplji“ radnik donosi profit, dok „jeftiniji“ samo pravi trošak.
Sledeći put kada budete vagali da li da platite profesionalca ili početnika, setite se da gost pamti energiju i uslugu, a ne vašu uštedu na platama.
Investirajte u ljude.